Što vam prvo prođe mislima kad pročitate ovaj naslov? Neki herojski čin glavne junakinje koja svojom odvažnom i nesebičnom odlukom spasi pola grada od prijeteće katastrofe, zar ne?
Često je dogovor upravo takav jer hrabrost povezujemo s drugim ljudima koji imaju nešto što mi nismo nikad imali i nažalost nikad nećemo ni imati. I tu je kraj priče za nas što se tiče hrabrosti jer kad tako odlučimo, takav će naš životni scenarij zapravo i biti.
Možemo se diviti tim ljudima, ali istodobno osjećati i tugu, potištenost, nemoć – zašto oni mogu, a ja ne?!
Divljenje uvijek podrazumijeva jedinstvenost. Ono se razlikuje od poštovanja: svatko je vrijedan poštovanja, no divimo se onima koji su se odvažili postati i ostati svoji.
Što su ti ljudi činili i čine drugačije?
1. Imaju povjerenje u sebe i život
Povjerenje u sebe ne znači da možemo učiniti nešto jer smo to već učinili bezbroj puta – upravo suprotno; to znači obratiti se onom nesigurnom dijelu sebe, još neprobuđenom, i odlučiti da ga pozovemo i probudimo.
Kad imamo povjerenje u sebe i život, to je snažan temelj samopouzdanja koji se gradi i osnažuje odlukama koje u skladu s tim donosimo.
2. Slušaju sebe
Vjeruju svojoj intuiciji. Ta sposobnost slušanja sebe istodobno je jednostavna i složena. Jednostavna jer ne zahtjeva nikakav poseban talent. Složena jer nije lako zadržati prisebnost tijekom neke aktivnosti, izvanredne situacije ili pod pritiskom.
Da bismo doista uspjeli slušati sebe, možda je dovoljno da nijednoj svojoj sposobnosti ne dajemo prednost pred drugom. Ako nam se nameće razum, poslušat ćemo razum, ako pobijede osjećaji, slijedit ćemo njih. Potrebno je posvećivati manje pozornosti vanjskoj buci, glasovima onih koji stalno govore: “Ovo je hitno” ili “Ovo je uvijek bilo tako” ili “O tome nema govora”. Ti glasovi možda nikad neće utihnuti. Imati snage da se odmaknemo i okrenemo sebi te počnemo slušati sebe, vjera u vlastitu intuiciju i učenje kako se slušati jednostavno znače biti slobodan.
3. Odlučuju
Kad predugo okolišamo i nismo u stanju u sebi pronaći snage za odluku, izvlačimo se na nedostatak argumenata, podataka, znanja… Ali zapravo nam samo nedostaje samopouzdanja. Odlučiti o nečemu znači pronaći snage u sebi da se upustimo u neizvjesnost i uspijemo u svojem naumu unatoč svim sumnjama koje se pojave. Ako ne osvijestimo vlastitu moć odlučivanja, naš će život postati niz nedonesenih odluka i propustit ćemo ga kroz prste zajedno sa samopouzdanjem. Strah od pogreške i strah od kazne zbog pogreške jaka je kočnica za odlučivanje. No izjave “griješiti je ljudski” i “pogreška nije pogreška ako smo iz nje nešto naučili” doista otvaraju nov svjetonazor u području odlučivanja.
4. Vlastiti rad pruža im radost
Na samopouzdanju treba raditi.
“Čovjek nije najinteligentnije biće zato što ima ruke”, kaže Aristotel, “nego zato što je najinteligentniji među bićima koja imaju ruke.” Biti inteligentan znači upotrebljavati svoje ruke, služiti se njima inteligentno. Ruka je produžetak uma. Ta jednostavna tvrdnja beskrajno je duboka, jer ako se naša inteligencija nastavlja na ruke, a mi ih ne upotrebljavamo, počinjemo sumnjati u sebe. Učinite nešto vlastitim rukama, inteligencijom i srcem i vrlo je vjerojatno da ćete vratiti vjeru u sebe. Slikanje, vrtlarenje, pisanje – imate na raspolaganju mnoštvo mogućnosti kako otkriti radost u radu.
5. Postavljaju ciljeve i ustraju u njihovu ostvarivanju
Mnoga depresivna stanja zbog “životnih okolnosti” izazvana su nedostatkom vjere u vlastitu želju. Vaša će želja od vas tražiti da izađete iz udobnosti poznatoga kako biste ponovno naučili upoznati sebe. Svoju snagu, svoj put traganja do svoje istine. Upravo ta ustrajnost omogućit će neprestanu izgradnju samopouzdanja, ali ovaj put za sebe, za svoj vlastiti uspjeh!